Nirvana

Kiša

Pesme — Autor pesnik @ 18:39
Kiša
 
Tu negde, između sna i jave,
Javi se nada da nikad nećeš
Da sa mene taj svoj pogled skrećeš.
To osta između sna i jave.
 
Tamo negde, međ srećom i tugom
Utočište nađoh tu, i sada!
Na sred ovog mračnog grada
Lutam, ja, ulicom večno dugom.
 
Negad, negde, pored dobra i zla
Stanem, pa gledam, pa biram strane,
Pitam dal' svo zlo može da stane
Na sva čvrsta, ovozemaljska tla.
 
Al' ovim gradom kojim muk vlada,
Nikog nema da utehu pruži.
I sada, dok smrt po svuda kruži
Kiša me čuva, dok teško pada.
 
I, iako sada teško dišem,
I nemam kome svoj bol da jadam,
Ovom ulicom samo ja vladam
I kiši sve svoje probleme pišem.
 
K.O.L. 

Bez nade

Pesme — Autor pesnik @ 18:29
Bez nade
 
Ne vidim ništa. Svuda je mrak.
Trnem od bola. Izlaza nema.
U srcu mi teret. Ni malo lak!
Ne mogu da bežim od ovog problema.
 
Ponos. I srce. I Ego se bore!
Grebu mi dušu. Pustaju krv.
Sve se više mrze. Sve više gore!
Moj razum za njih? Bedni crv.
 
Ne vidim ništa. Ne vidim, a pišem!
Boli me. Boli me, ali ne znam šta!
Jede me mržnja. Ne mogu da dišem!
Ne želim nikog! Bežim od sna!
 
Nema ih. Suze. Nema pokajanja!
Zašto? Makar i toga! Sve ovo da stane!
Neću da bežim! Ni od očajanja!
Ni od bolesne fleke, otvorene rane! 
 
Živim. Ne želim da živim!
Želim da ne sećam. Da se ne probudim.
Jer, kad me ceo život zovu krivim
Ja, sa razumom grešnim, počinjem da ludim. 

Proleće

Pesme — Autor pesnik @ 18:23
Proleće
 
Dal ovo beše samo san?
Loš san, il' to beše java?
Jer ja nisam budan; nisam pospan.
Meni se sanja! Meni se ne spava!
 
Moro, crna, beži! Ne želim te više!
Širom otvorenih očiju opet vidim boje.
I osećam mirise, toplinu, mir kiše,
I svih tvari koje moju sreću kroje.
 
Danas, ovu pesmu ne govorim tugom.
O, nasuprot! Duša mi ciči! Opet se smeje!
Jer kiša zlo ispra i očisti dugom
Koja krepi telo; koja bojama greje.
 
Kišo, padaj! Boji mi minute!
Svaki sekund dana; svaki korak sreće!
Daj mi snagu da krenem na daleke pute
Da istražim radost što done proleće.
 
Kišo, ne idi. Ali ako odeš, znaj
Da te opet čekam da mi otmeš san.
Jer i tebe, čak, čeka kraj
Kad tužna mi noć otme dan. 

Powered by blog.rs